INCREDIBLE INDIA ILI OSTVARENJE HIPI SNA - TRIDESET GODINA KASNIJE

Meni se čini da nije bilo tako davno kad smo svi bili hipici i kad smo sanjali o putu u Indiju.

Ko čeka –dočeka. Poziv Vlade Indije da budemo njihovi gosti na „Trećoj međunarodnoj birdwatching konferenciji„ se nije mogao odbiti. Pa ko bi uopšte odbio da gleda ptice. I to još u Indiji...

Put nas je vodio iz Podgorice, preko Istanbula, do Mumbai-ja pa pravo do Bhuj-a, grada u državi Gudžarat u blizini pustinje Tar na pakistansko-indijskoj granici. Za boravak u ovom pograničnom pojasu iz sigurnosnih razloga potrebne su posebne dozvole. Iz istih razloga svuda su bili vojnici naoružani puškama i širokim osmjehom. Pošto su svi sigurnosni zahtjevi bili propisno ispunjeni, smješteni smo u luksuzne šatore u privremeni kamp u pustinji. Kad dođe vrijeme monsuna čitavo šatorsko naselje se razmontira i ukloni kao da ga nikada nije ni bilo. Tu dobijamo prvu lekciju iz filozofije: sve prolazi - ništa nije vječno... U šatore je naravno, u svako doba, mogao da uđe ko god hoće, ali na sreću, nije bilo zainteresovanih. Šatori su bili potpuno opremljeni svim sadržajima koje bi nam ponudio i neki bolji hotel. Ipak, poslije kupanja u šatorskom kupatilu Ilija je rekao: „Sad sam se okupao i sad još više smrdim“....  

U informatoru koji smo pred put dobili stoji: piti samo flaširanu vodu, njome i zube prati, ne konzumirati termički neobrađenu hranu i za svaki slučaj ponijeti i svoju posteljinu jer iako je obezbijeđen dobar smještaj, kategorizacija hotela ne odgovara evropskim standardima.... Sve zahtjeve smo ispunili i mogu se pohvaliti da smo jedni od rijetkih koji su se iz Indije vratili bez stomačnih problema.... Zbog dobre atmosfere u grupi, od dobre doktorke Jasminke nismo mogli saznati  koliko traje period inkubacije.... tj. kada ćemo biti sigurni da smo stvarno dobro prošli. 

U vrijeme našeg boravka u pustinji Tar, održavao se i pustinjski festival Raan Utsav praznik tradicionalnih zanata, pjesme i igre. Šetnja i  jahanje na kamilama po slanoj pustinji uz zalazak sunca je nazaboravan događaj... Pod sjajem punog mjeseca, pustinja iskri nestvarnim sjajem.

Brzo je prošla trodnevna pustinjska avantura  i obilazak lokalnih mjesta na kojima naše evropske ptice zimuju. Putovali smo i dva sata off-road  do Plavih planina. Par stijena i nekoliko figura životinja. Što više putujem, Crna Gora mi je sve ljepša. Ali to nije pametno reći jer nam to isto i gospodar govori već dvadeset godina. ... „Niđe nema takovog neba....“. Eto nama razloga da budemo srećni i zadovoljni.

Saobraćajni haos će sigurno ostaviti jak utisak na svakog ko prvi put dođe u Indiju. Voze se u svim pravcima svakakva prevozna sredstva. Na putu se kreću konvoji kamila, luksuzni automobili, najčešće domaće proizvodnje TATA, rikše, živopisno oslikani kamioni i autobusi. U raskrsnicu svi ulaze istovremeno, ali svi prolaze. Pravi regularni haos. Česta je pojava da na autoputu vidite kamion koji vam ide u susret. Ovdje nema pogrešne strane. Nema ni kažnjavanja. Država je našla druge načine da puni državnu kasu. Naš autobus autoputem nije prelazio 70 km na čas, ali je zato bespućem vozio preko 100. Valjda se tu osjećao kao svoj na svome.

Krenuli smo za glavni grad Gudžarata – Ahmedabad.  Planirano je da putujemo privatnim automobilom – ali se ovdje planovi brzo mijenjaju. Pravi primjer dijalektičkog učenja. Dogovoreno je da vozač dođe u 9 sati, ali 9 može biti i danas i sjutra. On je odabrao – sjutra. Džabe smo se pozdravljali sa drugarima. Umjesto dogovorene vožnje džipom, svi ćemo istim autobusom za Ahmedabad. E, to je pravi održivi razvoj. Putujemo autobusom „ko to tamo peva“. Pred polazak autobusa, vozač pali mirisne štapiće, da nam se bogovi nađu na putu. Put od 400 kilometara regularno traje10 sati. I sve to vrijeme vrata autobusa ne mogu da se zatvore. Open door – open mind. Indija je zemlja jakih boja, mirisa i ukusa. Izuvanje u autobusu neću ni da spominjem...  Incredible India.

Gudžarat je ekološka država Indije. Ona se trudi da najviše promoviše eko-turizam. Vodič nam je rekao da se žene Gudžarata prirodnim putem, konzumiranjem zelene papaje štite od neželjene trudnoće. Pošto se Indija po broju stanovnika bliži Kini, ili je zelena papaja jako neukusna ili je ljubav prema djeci velika. Nije ni čudo što su Bitlsi, inspirisani Indijom i svojim guruom Maharishi Mahesh Yogi, pjevali – All you need is love. Kolumbo je zbog začina tražio Indiju. Da li je ikada shvatio da je najvrijedniji indijski začin – ljubav. „All you need is love“.  

Indija je mjesto gdje ljudi i životinje nisu u konfliktu. Kud god da krenete vidjećete majmune koji pored puta jedu biskvit i poziraju za fotografisanje, zelene papagaje u jatima koji ne bježe od ljudi, puno paunova, divljih svinja, magaraca i naravno svetih krava. Ne samo da životinje imaju sva prava koja imaju ljudi, već su i ljudi sebi dali prava koja u drugim kulturama pripadaju samo životinjama: za njih ne postoji nužda već samo potreba koja se odmah i na bilo kom mjestu može zadovoljiti. I to je Incredible India.

U Ahmedabadu smo bili gosti na pravoj hindu svadbi. Iako je mlada bila odvojena u posebnoj prostoriji, ljubazno su nam dozvolili da je posjetimo. Sa ručka smo jedva uspjeli da se izvučemo, ali smo ipak morali da damo svoj doprinos svadbenom veselju... Igrali smo sa gostima na sred ulice... tek tolko da nas želja mine na naše svadbe pod šatrama.... Moram priznati da nema tu neke razlike.

Iz države Gudžarat idemo u Radžastan. Druga država – druge navike. U Radžastanu ako kupite više stvari u jednoj radnji,  sami će vam dati popust iako ga niste tražili i novac će vratiti vozaču koji vas je u radnju doveo. Pošto je naš vozač Viđej religiozan i siguran je da tuđe pare ne donose sreću – sav novac nam je u toku puta uredno prijavio i vration. U Indiji ljudi nisu religiozni samo kad se mole. Ovdje je religija način života. Uporedite to sa Pop Spirom i Pop Ćirom. „Kazaće vam se samo“.

Od Ahmedabada put nas je vodio do Udaipura – Venecije istoka. Živopisan turistički grad na jezeru sa mnogobrojnim palatama, hramovima i uskim, skoro mediteranskim ulicama. U svetilištu u centru Udaipuru neko mi je uzeo patike. I to ispred hrama posvećenog slonu Ganešu. Lokalni prodavci kažu da se to nikada ne dešava - možda su se svidjele nekom majmunu..... Valjda su htjeli da kažu da samo majmuni mogu biti bezbožnici koji ni u slona ne vjeruju...

Vodič nam je ispričao legendu o nastanku prve fontane u Indiji: Kraljica je izašla da se kupa na kiši. Kiša je prestala. Kraljica je naredila da kiša opet pada. Pošto je to bilo nemoguće, jedan sluga se dosjetio i napravio fontanu – prvu u Indiji. Šteta što naši vladari nemaju više želja.  Sa ovolikim brojem sluga, uz više gospodarevih želja, zemlja bi nam bila ljepša.

Ako ikada posjetite Udaipur, ne propustite šetnju brodom po jezeru, posjetu gradskoj  palati i obavezno popijte pivo Kingfisher na krovu restorana kraj gradske tvrđave sa pogledom na jezero.

U Udaipuru smo smješteni u luksuznom hotelu okruženom ružama. Dobijamo prvu porciju svježeg vazduha od dolaska u Indiju. Trebaće nam za nastavak puta. Ovdje nam se i brojno stanje neočekivano povećava. Osvanuli smo sa slijepim putnikom u Darkovom koferu. Ko zna gdje smo ga pokupili. Izgrickao je samo kutijicu od sapuna... Konačni saldo boravka u Udaipuru:  jedne patike manje i jedan miš više....

U skoro čitavoj Indiji popularan je muški ples sa sabljama i ženski ples sa ćupovima na glavama. Indijci su nam objasnili da ženski ples predstavlja srećne žene koje su našle vodu i nose je u ćupovima za svoju porodicu. Nebojša i Darko su nam objasnili da taj ples znači da smo se nas dvije baš dobro udale... pa ne moramo na glavama nositi sav taj teret.

Na putu od Udaipura do Jaipura  posjećujemo i drevno sveto mjesto gdje je po legendi, maharadža pitao zašto svaka porodica ima kravu. Pratio je kravu i vidio da do Šivinog hrama nosi mlijeko. Od tada je maharadža postao Šivin poklonik. Kod nas se, uz trend drastičnog smanjenja stočnog fonda, Šiva ne bi mnogo najeo.

Jaipur je prijestonica i najveći grad indijske države Radžastan, poznat po mnogobrojnim turističkim atrakcijama. U centru grada je Pink City sa čuvenom palatom „Hawa Mahal“, petospratnom građevinom boje terakote sa bezbroj prozora sa kojih su dvorske dame mogle posmatrati svakodnevni život na ulicama Jaipura. Mogle su ga posmatrati – ali ne i živjeti.  Iznad grada  je tvrđava do koje se ide jašući na slonovima. Sa tvrđave se prostire veličanstven pogled na grad. Ispred muzeja u Jaipuru ljudi zastaju, kupuju hranu i hrane golubove. Dovode i malu djecu da ih od djetinjstva uče da brinu o životinjama. Ako možete da birate, u Indiji je najbolje biti ptica. Odnos prema životinjama ima veze sa vjerovanjem u reinkarnaciju i druge oblike života. Što bismo mi rekli: Sve se vraća – sve se plaća.... (u ovom ili nekom drugom životu).

Iz Jaipura put nas je vodio do Bharatpura i Nacionalnog parka Keoladeo Ghana. U nacionalnom parku vodič nam kaže: ako budete imali sreće,vidjećete i kobru... Vidjeli smo mnoge ptice, i Ibise – prototipe mitskog Feniksa, koji što više umire, iz pepela se sve jači rađa.... Imamo sreće da živimo u vrijeme kad je svako više puta primoran da na sebi isproba ovu legendu. Ako čovjek nije u stanju da pametniji ustane iz pepela – nema mu života u ovom srećnom svijetu. Vidjeli smo i rijetke šarene rode. Kad su male sive su i sasvim neugledne, a kako stare, perje im dobija žive boje da bi lakše našle partnera. Zaključak je jasan: godine nisu problem... ili... nekim pticama treba vrijeme da pokažu svu svoju ljepotu. Tako je sa vinom i sa ženama. Samo je malo pravih ljudi da to shvate....

Nacionalni park se nalazi kod grada Bharatupra. Ako vam se javi želja da dodjete u ovo naselje, molim vas ne vjerujte turističkim prospektima. Haos, mrak, teški mirisi... Ako je srednji vijek bio mračan, ovo je mrkli mrak... Bojim se da je ovo prava Indija.... Kažu da je ovaj grad, u pograničnom dijelu dvije indijske države ranije bio poznat po kriminalu i neradnim ali domišljatim ljudima... Ta energija se još uvijek osjeća. Pravi sabirni centar. Najbolje ga je zaobići ili odmah zaboraviti.

Puno smo vremena proveli na putu pa nismo propustili da zavirimo u mnoga sela, da obiđemo plantaže pamuka i da probamo da doživimo pravu Indiju. Put nas je doveo i do stočne pijace. Za vašu informaciju veliki jarac na seoskoj stočnoj pijaci u Radžastanu košta 35 eura. Svega ima to istina, samo se žene na pijaci ne mogu naći. To me podsjeća na situaciju u Podgorici kad sam se javila na oglas za kuću, a vlasnik mi kaže: bez uvrede, gospođo, ali ja sa ženama ne trgujem...

A onda Agra i najljepša ljubavna priča „Tadž Mahal“. Šah Džahan je u 17. vijeku sagradio mauzolej Tadž Mahal kao simbol vječne ljubavi prema svojoj preminuloj supruzi Mumtaz Mahal. Šah je šest mjeseci tražio mjesto gdje će sagraditi hram posvjećen svojoj trećoj ženi  Mumtaz koja mu je rodila 14 djece. Darko je odmah izveo logičak zaključak : treća žena se najviše voli. Tadž Mahal je građen 22 godine i  predstavlja pravi biser Mogulske arhitekture jer je kombinacija elemenata persijskog, indijskog i islamskog stila. Rađen je od bijelog mermera u koji je ugrađeno 30 vrsta dragog kamenja, pa u različito doba dana građevina dobija različit odsjaj. Pod mjesečinom se sija poput dijamanta, a zorom je nestvarno bijele boje... Šah je namjeravao sa druge strane rijeke napraviti za sebe kontrast Tadž Mahala, potpuno crni mauzolej. Omela ga je rodbina i finansijska kriza (sve prolazi samo su krize vječne)...

Otišli smo na drugu obalu rijeke Jamuna da pogledamo Tadž Mahal iz druge perspektive. Što smo tražili, to smo i dobili: Tadž Mahal se nestvarno bijeli na fonu sivog neba Agre, a pored njega, na samoj obali rijeke obred spaljivanja zemnih ostataka poklonika hinduizma. Objašnjenje smo odmah dobili: Pošto je Šah napravio Tadž Mahal za svoje muslimanske sinove, Indusima nije ništa ostavio, pa su sami sebi podigli tradicionalno otvoreni krematorijum na obali rijeke Jamuna. Ništa nije savršeno. Ili, i najljepša slika ima svoje tamno naličje...  Indusi vjeruju da dobar čovjek brzo izgori a loš čovjek gori dugo. Možda zato u Crnoj Gori nema krematorijuma: da se na kraju stvarno ne bi vidjelo kakav je ko.

Na putu kroz Indiju  imali smo sreće da imamo odličnog domaćina. Viđej nije bio samo vozač, već i turističko vodič i čovjek koji je brinuo o našim potrebama i koji je razumio našu želju da vidimo pravu Indiju. Pored informacija o gradovima kroz koje smo prolazili, potrudio se da prisustvujemo i pravoj indijskoj svadbi i da budemo gosti na ručku kod jedne prosječne indijske porodice. Nenametljivo nam je pričao o običajima  svoje kaste i kako mu je otac izabrao ženu a on se sa tim njegovim izborom pokorno složio. Kada mu je tast, kao što je red, ponudio novac za nevjestu, on je taj novac odbio. Od tada je u lošim odnosima sa svojim ocem. Za razliku od njega, znam mnoge drage ljude u Crnoj Gori koji su sami napravili izbor, ali ga nikad nisu prihvatili.

 

U Delhiju, ispred Qutab minareta ulični prodavac prodaje slani napitak od guave. Posao mu odlično ide. Gomila čeka da pije iz iste čaše koju bi on sigurno i oprao da ima gdje. Da zna pjesmu, svako bi od klijenata mogao da pjeva „prazna čaša na mom stolu, iz te čaše ti si pila...“

U Indiji se život odvija na ulici: tu se sjedi, priča, trguje, jede, spava i obavljaju sve fiziološke i socijalne potrebe. Više života ima na jednoj indijskog ulici nego u svim evropskim visokorazvijenim gradovima.

Teško je u Evropi za nešto reći: Ovo nema nigdje! U Indiji to možete reći na svakom koraku.

Incredible India!

Sjetila sam se Darka Pilića, druga moje hipi mladosti i našeg neostvarenog zajedničkog sna o Indiji.  Pozdravom suncu sam se oprostila od svoje davno sanjane i dosanjane Indije i s radošću krenula u zemlju Šćepanove i Martine mladosti.

To je ona zemlja sa morem i brdima za koju je jedan ruski putopisac u 19. vjeku rekao: „Crna Gora je jedina evropska zemlja koja nema gradove“. Znali smo mi još u 19.vjeku da nema tog „ljudske ruke djela“ koji može da se poredi sa čudima prirode, pa se zato posla nismo ni latili.

Incredible India ostaje za nama a ispred je samo Wild Beauty. Šta bismo više mogli poželjeti.

 

Skita i piše: Valentina Šćekić

ZALENA TRAVA AMSTERDAMA

Svi evropski veliki gradovi kao i srećne porodice liče jedni na druge. (De je vu).Svako od njih odiše duhom metropole. Globalizam je  učinio da se i stanovnici velikih gradova medjusobno mnogo ne razlikuju: ima ih svih rasa, nose odjeću kupljenu u istim prodavnicama, naočare istih marki, jedu ista jela po McDonaldsovim, italijanskim i kineskim restoranima, zabavljaju se na isti način: u pabovima sa preglasnom muzikom uz krigle piva ili tekile gde je važno drugima pokazati kako nam je baš dobro. Ako druge u tome ubedimo, ostaje nam samo da tim drugima i poverujemo i posao je završen – provod je odradjen.

 

Zadatak svakog putnika je da medju obiljem istoga pronadje one bisere koji karakterišu grad u koji je stigao.

 

U Amsterdamo to nije nimalo teško. Pored lala i vetrenjača, simbola Holandije, Amsterdam karateriše  i specifična arhitektura sa visokim i uskim kućama od kojih je najuža širine ulaznih vrata, mnoštvo kanala sa razvijenim vodenim saobraćajem i bicikli kao osnovno prevozno sredstvo.

 

Pravi simboli Amsterdama su mnogobrojni tradicionalni kafe šopovi i prodavnice ljubavi u ulici crvenih fenjera.

 

U „Muzeju kanabisa...“ možete se edukovati o mnogobrojnim teorijama o korisnim svojstvima ove biljke čije konzumiranje, za razliku od ostatka sveta, ovdje nije zabranjeno.

 

Ako udjete u neki od caffe šopova, dočekaće vas stroga pravila: alkohol je strogo zabranjen jer šteti zdravlju, ali zato cene drugih artikala variraju od 10 do 50 eura. Vaše je samo da se odlučite šta hoćete iz bogatog menija. Enterijeri i mirisi caffe shopova potsjećaju na šezdesete i doba Jimi Hendriksa.

 

Amsterdam je grad sloboda. Još davnih šezdesetih kad su hteli svetu da poruče „Vodite ljubav a ne rat“, John Lennon i Joko Ono su kao mesto iz koga će svijetu poslati ovu  poruku izabrali hotelsku sobu u Amsterdamu. Fotografije u Muzeju Amsterdama čuvaju uspomenu na njihov boravak u ovom gradu, kao i boravak drugih pop zvezda kojima je ovaj grad bio simbol „osvajanja slobode“.

 

I danas je Amsterdam stecište onih koji bi malo da se opuste, a da ne strepe da će zbog toga imati bliski susret sa policijom.

 

U kafeu Pint, 50 metara od Muzeja marihuane, na uglu ulice crvenih fenjera upoznali smo barmena  koji nam je, ne otkrivajući svoj identitet, pričao da u taj kafe dolaze mnoge slavne ličnosti jer im je privatnost zagarantovana. A kafe radi i kad se svi ostali u kraju zatvore. Kad se svuda provod završava, u njemu tek počinje. Zbog nedostatka mašte, a i zato jer je u kafeu Pinto bio uključen sportski kanal na TV i drugo veče smo u njega svratili. Lik iz prethodne noći nam se baš obradovao i smestio nas za „naš“ sto. Konverzacija je krenula na engleskom, sve dok ne spomenusmo Novaka Djokovića. E tu se pokazala tačnom krilatica „govori srpski da te čitav svet razume“. Čovek je bio naše gore list. Reče da je pre trideset godina došao iz Jugoslavije, tačnije iz Slovenije (po naglasku se to baš i ne bi moglo reći, ali recimo da mu biti Slovenac zvuči najneutralnije....) Izvadio je iz šanka i neku lozu kojom nas počasti.... Kad je čuo da smo iz Crne Gore, reče da i neki Crnogorci ovde često navraćaju, oni koji su još uvijek na slobodi....   U svakom slučaju, prijatno je sresti čoveka sa kojim imaš nešto zajedničko – a bivša domovina nije malo.

 

Za ljude željne znanja, Amsterdam ima i drugih atrakcija: Van Gogov muzej, Rembrantova kuća.... Moram priznati da sam više Van Gogovih radova videla u Nacionalnoj galeriji u Londonu nego u njegovom muzeju u Amsterdamu. Zanimljivije od eksponata bila su mi lica ruskih turista koji, naviknuti na beskrajne dvorane Ermitaža i Ruskog muzeja, u neverici, posle šetnje kroz par muzejskih sobica pitaju: “Šta je ovo – kraj? Zar je ovo sve?“. Nisu shvatili da se u Amsterdamu život ne gleda, nego živi...

CRVENA ŠLJAKA ROLAND GARROSA Ili “lipe cvatu u Parizu”

Za ljude koji sve svoje slobodno vrijeme provode na teniskim terenima grada Podgorice, ne može se zamisliti bolji godišnji odmor, do ovoga provedenog na crvenim terenima Roland Garrosa. S jedne strane, otišli smo dovoljno daleko da potrošen novac možemo pravdati novim iskustvima doživljenim u  gradu svetlosti, a sa druge – osećamo se kao kod kuće. Ista šljaka, iste loptice, ista vrućina, samo su igrači, kažu, malo kvalitetniji. Mada bi se i o tome tek moglo raspravljati jer je predstavnik naše familije trenutno No.1 u veteranskoj ( a i veterinarskoj) konkurenciji tenisera glavnog grada najmladje evropske države.

Imali smo sreće da je baš tog utorka jedan od nevelike flote naše avio kompanije bio slobodan da nas preveze direktno do trećeg terminala aerodrome Sharl de Gol, gde opet obično nema gužve (jer je treći, kao što mu i ime kaže, a takva su vremena da svi hrle da budu prvi) pa smo ne časeći časa već u ranim popodnevnim časovima bili na kapiji čuvenog kompleksa. Karte smo imali tek za finale, pa smo prvog dana, kao i narednih pet ušli na jedan od mnogo neverovatnih i neponovljivih načina koji slikovito odslikava neopisivu lakoću snalaženja karakterističnu za naše narode koji se već decenijama nalaze u neprolaznoj tranziciji.

I tako, uspjeli smo da na biletarnici kompleksa nadjemo karte za aneks, tj. za ulazak u kompleks sa mogućnošću posjete pomoćnim terenima. Za ulazak na glavni stadion trebale su nam posebne karte koje nismo mogli nabaviti. Ali se ubrzo pokazalo da nam i nisu bile potrebne. Dok su  mladji članovi familije uživali u malim sladoledima kupljenim po cijeni koja je u nesrazmeri sa njihovom velicinom ( 4 eura svaki), tata je napravio kroki fizibiliti studiju pristupa glavnom terenu, i zaključio da je najbolje da ljude na ulazu jednostavno zamoli da ga puste na glavni stadion. Pošto su Francuzi vrlo ljubazni, zahvalili su mu se na pitanju i zamolili ga da udje. Tako je Nebojša video Federeta prvi put.  Ostatak porodice je uživao posmatrajući takmičenje dublova na pomoćnim terenima.

Na isti način smo  ušli i sutradan na četvrtinu finala. Samo, ovoga puta dok se trudio da na engleskom jeziku učenom u centru Podgorice, objasni djevojci na ulazu da « I just want to see players and take a photo by camera…), djevojka ga je na čistom maternjem jeziku koji smo svi razumjeli ( a i kako bi drugačije) upitala : « Vi to želite da udjete. Pa izvolite ». Nije zaludu poslovica : «govori Srpski da te cio svijet razumije ».

Sledećeg dana je bilo polufinale i tu smo vec kupili karte na biletarnici Roland Garrosa. Inače, naše iskustvo u nabavljanju karata može biti od koristi svima onima koji planiraju da jednom uživaju u ovom turniru. Ulaznice za finale se obično rasprodaju već u decembru i koštaju oko 60 eura. Kasnije ih je moguće nabaviti jedino kod preprodavaca po daleko višoj cijeni. Sve zavisi od sreće i od toga kako je tamnoputi preprodavac procjenio koliko vam je stalo da dodjete do karata.

Na sam dan takmičenja biletarnica se otvara u 10,00 časova i mali broj najbržih može doći do karata za ulazak u kompleks gdje pored posjete sporednim terenima mogu na video bimu posmatrati i mečeve na glavnom stadionu. Ako baš imaju sreće, kao mi u polufinalu, mogu nabaviti i ulaznicu za glavni stadion.

Sledećeg dana smo sa ulaznicama u kompleks rešili da iskoristimo sav balkanski šarm koji imamo i da službena lica na ulazu glavnog stadiona ubedimo da je od izuzetne važnosti za uspjeh turnira naše prisustvo i naša podrška domaćim igračima. Kad rekosmo odakle dolazimo, vremešni gospodin u crvenoj uniformi poče da se smeje (nikako uvredljivo) i pokaza nam svoju službenu legitimaciju gdje je stajalo da se čovek zove « Montenegro ». Znali smo da smo prošli. I kao što sve što  je vrijedno nema cijenu, tako smo svaki put kad nismo platili karte gledali mečeve sa najboljih mijesta, dok su skupo plaćene karte obećavale samo pogled iz ptičje perspektive.

Tako smo, na ovaj ili onaj način, imali prilike da pružimo podršku našima koji su bili prave zvijezde turnira. Čak smo, dok su igrali Nadal i Moya, iz sve snage navijali za… Djokovića. Sve se može kad se hoće. I niko se ne buni. Nije Roland Garros  teren pod Goricom gdje slučajni prolaznici i šetači ne smiju ni da dišu da ne bi dekoncentrisali tenisere čije vrijeme nikada nije došlo, iako im se bliži pedeseta, ali za koje je tenis i dalje najvažnija stvar u životu.

Atmosfera u toku takmičenja je bila čarobna. U Francuskoj je definitivno u modi osmjeh. Svi su se njime ukrasili. Na terenima su se vidjeti velikani tenisa bivši i sadašnji kako treniraju, šetaju, daju intervjue i autograme. Turnir veterana kao i hendikep turnir bili su podjednako zanimljivi i dobro posjećeni kao I takmičenje aktuelnih najboljih igrača. Pravi praznik sporta u gradu svjetlosti gdje se dan nikada zapravo ne završava.

Finale je bilo sudar najboljih : Nadal, kralj šljake i Federer, neprikosnoveni broj 1 kome u moru osvojenih trofeja fali jedino ovaj sa Roland Garrosa. Stadion prepun. Skoro bez ijednog slobodnog mjesta. Španci navijaju za Nadala, a ostatak svijeta za Federera. Ipak, san da se osvoji neosvojeno ostaje da čeka neku sledeću priliku – kao motiv i kao izazov.

U ovo doba godine Pariz miriše na lipe. Poznati miris koji me uvijek podsjeća na crnogorsku prestonicu i na povratak kući. I tako, očiju punih crvene boje teniskih terena Rolland Garosa i praćeni mirisom lipe vratili smo se u stvarnost koja možda nije tako šarena i mirisna, ali je naša.


Piše : Valentina Šćekić
neki  jun 2006.

Putovanje u Regensburg

Ni kraće pripreme ni dužeg puta. Za studijsko putovanje u Regensburg na InWentov seminar o regionalnom ruralnom razvoju saznala sam tek pošto je konkurs bio završen. Ali, pošto „nikad nije kasno pokušati“ ili „ko kuca otvoriće mu se“, nisam se obazirala na taj mali detalj tehničke prirode i poslala sam prijavu. I naravno, kao mnogo puta do sada, vrata su se otvorila. Moj prvi susret sa Njemačkom pa ni manje  ni više nego 21 dan (a mnogo je pa sve da je i godišnji odmor a ne razmjena iskustva sa ljudima iz regiona i okoline. I kakvi to ljudi mogu dijeliti svoja iskustva čitave 3 nedjelje ?) 

U žurbi da sredim sve poslove koje moram završiti prije puta, nisam uspjela ni da se informišem o gradu u koji idem. Idem u neki Regensburg, rekla sam prijatelju par dana pre polaska. „Nije to neki Regensburg“, to je poznati univerzitetski centar i najsjeverniji grad na Dunavu.“ Nisam se posramila što sam pokazala svoje neznanje jer ga, kao što to po pravilu biva, i nisam bila svjesna. Njemački je jedan od rijetkih evropskih jezika koji nikada nisam učila, i istorija ove zemlje me nikad nije posebno interesovala, osim naravno obaveznih lekcija o njenom porazu u poslednjem svjetskom ratu i informacija dobijenih tokom pripreme za takmičenje „Tito, revolucija, mir“ na kome se i nisam baš proslavila.  A možda su za nezanimanje za ovu veliku zemlju krivi samo Prle i Tihi, koji su bili toliko superiorni da me protivnik nije interesovao . U svakom slučaju, krenuvši bez ikakvih predubjedjenja i očekivanja, bila sam potpuno spremna na nove utiske. 

Krenula sam u tamo neki Regensburg, a stigla u pravi raskošno mirisni i topli april. Onakav kakav postoji samo u Beogradu i to u jednoj jedinoj nostalgičnoj pjesmi.

Hotel Gotzfried, opremljen u tradicionalnom bavarskom stilu koji potsjeća na srednjevekovne dvorce, bio je pravi izbor organizatora. Kao uostalom i sve ostalo. Hrana je posebna priča. Ali o tome neću ni reči, jer kažu da je priča o hrani siguran znak da je osoba zašla u ozbiljne godine. Gospodin Gotzfried, naslednik loze koja je vjekovima gazdovala ovim imanjem, po čitav dan radi ili na recepciji, ili u restoranu, ili pak pomaže gostima oko prtljaga. Neki ljudi baš ne umiju da uživaju.

Regensburg je univerzitetski grad i jedan od kulturnih centara Bavarske. A Bavarska je najveća od 16 njemačkih država. Toliko o geografiji.

Svi veliki gradovi kao i srećne porodice liče jedni na druge. Ali pravi način života se može doživeti samo u provinciji. Zato ( a i zbog programa koji nismo birali) obišli smo sela oko Regensburga. Prva je na našem osvajačkom putu bila seoska opština Barbing koja je od njega udaljena svega par kilometara. U srednjem vijeku ljudi iz grada su dolazili na letovanje u Barbing jer u Regensburgu nije bilo riješeno pitanje odlaganja otpada, pa su ljudi bacali smeće kroz prozor, te se u ljetnjim mjesecima od neprijatnih mirisa nije moglo živjeti. Rešenje je bilo da se sele u Barbing dok vrućine ne prodju. Kod nas ovako nešto nikad ne bi moglo da se desi. 

Najvažnija istorijska ličnost za razvoj ovog kraja je kralj Ludvik 1. Sa 18-19 godina je došao na vlast (zvuči poznato) i riješio da u Barbingu, po ugledu na Akropolj, načini zdanje u kome će biti postavljene biste svih značajnih Njemaca. I tako je sagradjena Walhalla koja je dobila ime po vjerovanju starih germanskih plemena da duša posle smrti odlazi u walhallu – raj. Walhalla je podignuta na brdu ispred koga se pruža Dunav gdje su u starom vijeku živjela Romanska plemena, dok se iza nje pružaju čuvene Bavarske šume u kojima su nekada živjeli varvarski Germani. Kažu da zato stanovnici nizije uglavnom piju vino,  a brdjani isključivo pivo po kome je Bavarska i poznata. Kroz šumu vodi staza markirana oznakom E8 koja se odnosi na mrežu pješačkih staza koje idu kroz Evropu. Kažu da se tom stazom može stići do Italije. I ne moraju da nam kažu, kao da mi sami ne znamo da sve staze vode u Rim.

A sad malo utisaka o samom Regensburgu. Na karti ćete ga lako naći ako potražite najsjeverniju tačku Dunava. Baš tu na lijepom plavom Dunavu stoji grad sa raskošnom katedralom, pun zelenih aleja i parkova, trgova i uskih ulica punih života poput naših mediteranskih gradova. Grad je univerzitetski centar poznat po filozofskom fakultetu, tako da je  i sadašnji papa nekada ovde predavao na teološkom fakultetu. Kada je u septembru 2006. ponovo držao predavanje u Regensburgu, gradić jedva da je mogao primiti sve njegove bivše studente i one druge koji su željeli da ga vide i čuju. 

U Regensburgu se nalazi i jedna od fabrika BMWa. Možda zato ljudi ovde voze najbolje automobile. Mada i to nije neko pravilo. Mi ništa ne proizvodimo, a lepo se i nosimo i vozimo i to vrlo često, do automobila dolazimo i jeftinije i lakše nego poslovično radni i vrijedni Njemci.

Na ulicama pored telefonskih govornica stoje i aparati sa priključkom na internet. Vrlo jeftino i brzo možete u svakom trenutku provjeriti poštu. Podrazumjeva se da znate aparat i koristiti. Samo ne znam gdje biste to kod nas mogli naučiti. Poznat mi je slučaj nekih naših firmi gdje direktori zaključavaju kancelariju i čuvaju password kompjutera kao najveću tajnu da se radnici ne bi dosjetili i nekako ga iskoristili. Ako ste jedan od tih srećnika – zaboravite i na ove prednosti ulične tehnologije. Na kraju krajeva da to nečemu vrijedi ne bi stajalo na ulici. 

Ne može se pisati o gradovima Bavarske a da se ne spomenu festivali piva.

Festivali piva nisu nikakva rijetkost u Bavarskoj, što ne znači da ih treba propustiti. Naprotiv, da biste doživjeli Bavarsku na pravi način, nikako ne smijete propustiti festivale piva i bavarske kobasice. U svakom gradu, na svakom ćošku naći ćete birgarden gdje možete jesti što vam je volja ali piti možete samo pivo. U najmanju kriglu stane samo pola litra piva. Pa ko voli nek izvoli. Zanimljivo je i to što ćete na ulici, a posebno u birgardenu naći mnogo bivših momaka u sada već poodmaklim godinama koji se sastaju sa drugarima uz nebrojene krigle piva, a svi redom obučeni u narodnu nošnju svoga kraja. Prva asocijacija je da je to sve pozorište za turiste, ali uopšte nije tako. Bavarci su izuzetno ponosni na svoje porijeklo i nošnju koja to porijeklo potvrdjuje, pa koriste svaku priliku da se u najboljem svijetlu pokažu.

Katedrala Sv. Petra je najveća gradjevina u gradu. Katedrala  i most u Regensburgu počeli su zajedno da se grade, a most je završen 120 godina prije katedrale. Legenda kaže da je sam djavo pomogao da se most prvi napravi, ali je za uzvrat tražio da prve tri duše koje prve predju most budu njegove. Kada je most svećano otvoren, puštene su guske da prve preko njega predju. Djavo je od bijesa u rijeku Regen skočio, i kažu da se više nije vraćao jer su ga stanovnici Regensburga nadmudrili. 

Regensburg mi se s razlogom jako svidio. Ali sam sigurna da bi me osvojio i da su mu fasade manje šarene i umivene i da mu zgrade manje liče na kuće od kolača iz davne njemačke bajke. Zašto?  Možda je najbolji odgovor na ovo pitanje stara priča koja otprilike ovako glasi: Doselio se čovjek u novi grad, pa zaustavi jednu staricu na ulici i upita je :“Kakvi su ljudi u ovome gradu“? „A kakvi su bili tamo odakle dolaziš?“ odgovori starica. „Dobri“ reče čovjek. „Onda ne brini i ovde žive dobri ljudi“. Zaustavi istu staricu drugi čovjek i postavi joj isto pitanje. „A kakvi su bili ljudi u tvom mjestu“? uzvrati starica. „Loši, jako loši“ reče čovjek.  „Ni ovde ti nisu mnogo bolji“ odgovori ona.
Pametni smo da sami izvedemo zaključak.
Stvari imaju onakav oblik kakav im da naša duša.

Piše: Valentina Šćekić

NJUJORK - SPORT I GRAD

Život je čudo. Gledam sebe kako se uzbudjeno spremam da po prvi put zagrizem “veliku jabuku” i pitam se : Odakle toliko uzbudjenje? Da li je to uobičajena reakcija na očekivane nove utiske I još jedno novo putovanje. Ili sam se malo više uživjela u  filozofiju  nomadskog naroda čije sam bajke prevodila, u kojoj su Mercedes i Amerika simboli životnog uspjeha. ( Mercedes odmah isključujem jer posle sedmostrukog polaganja vozačkog ispita, ne biram marku taksija koji će me voziti do destinacije do koje se pješice ne može doći. I tako ako se isključi Mercedes, ostaje mi samo Amerika – zemlja velika).

Neko, ko je nepopravljivo zaljubljen u kupole “zlatoglave” Moskve i koji svoje najsrećnije dane mjeri brojem koraka po Nevskom prospektu, teško sebi može objasniti izbor Njujorka kao sledeće turističke destinacije.

I tako, put u  Njujork dobija svoje moralno opravdanje kroz US Open i patriotsku obavezu i želju da navijanjem podržimo naše igrače.  A Jelena, Nole i Ana jesu naši jer iako stanovnici svijeta, porijeklo vode iz ovih krajeva. (O ovoj činjenici je i suvišno diskutovati, jer kao što je dokazano, svi pametni i uspješni ljudi naše planete vode porijeklo iz Crne Gore).
 
I šta to  ima  iza vrata koja smo prvi put otvorili?
Šta smo to našli u „velikoj jabuci“?

Ogromne svjetleće reklame na Time Square-u, gdje je New York Times prvi displej za vijesti postavio davne 1928.godine. Urbane kauboje koji se polu-nagi sa gitarama i šeširima slikaju sa turistima, dok radnici Menhetna kasne na posao, čekajući da se fotografisanje turista već jednom završi. Muzičare iz čijih često improvizovanih instrumenata odjekuju zvuci pradomovine. Jazz muzika koja izvire iz podruma. Svjetla Broadwaya, najduže ulice u gradu. Mnoštvo najrazličitijih jezika i ljudi, gdje se niko ne osjeća kao stranac.
Central park i Strawberry fields forever...

I naravno: kakva bi to bila jabuka kad u njoj ne bismo našli i po kojeg crva.

I kakvo bi to inostranstvo bilo kad u njemu ne bi bilo naših ljudi!
 Susret sa našim čovjekom u restoranu „Mars  2112“ mi je pomogao da shvatim sav značaj bureka. Mladić, koji je prije dvije godine iz Pančeva došao u Njujork i zaposlio se u ovom ekskluzivnom restoranu, sa takvom nostalgijom je pričao o bureku i jogurtu, da me je njegov vapaj « Njujork za burek » bacio u razmišljanje. U gradu koji nikad ne spava, čovjek sanja o bureku.

U dijelu Queens-a u kome živi, naseljeni su sve naši sa Balkana. Imaju i radnje u kojima se može kupiti « plazma keks » i « Moja kravica ». Tu je i crnogorski bar Astorija. Stižu i naše novine. « Pa šta je poenta priče ?» – pitam se ja. « Ako je sve kao kod nas – a nismo mi ».

U jednom od italijanskih restorana, opet smo napravili grešku koja nam se dešava na skoro svim putovanjima. U kvartu Little Italy, izgladneli od višečasovnog lutanja, naručili smo pizze. Izgleda da su vlasnici restorana davno napustili Italiju jer je pizza više ličila na hljeb sa sirom nego na svoje ime. Ali, posle sličnih doživljaja iz srca prave Italije, ovaj promašaj smo mogli i pretpostaviti. Od sada samo « Tabasco pizza » i kaprićoza iz «Carina ».

Na East Riveru kod Ujedinjenih Nacija, sve jarbol do jarbola a nigdje zastave. Kažu : zastave se kače od ponedeljka do petka, a vikendom odmaraju. Za prava zastava sigurno se izborio neki dobar advokat. Ali nema tog advokata koji će uspjeti da ubijedi vlasnike podgoričkih piljara i velikih trgovinskih lanaca da svojim radnicima daju bar neki vikend mjesečno slobodan. A ja mislila da smo se za ta prava izborili još u 19. vijeku.

Šetnja Petom avenijom je poseban doživljaj. Bezbrojni butici obezbijedjeni mnoštvom kamera. «American Girl House» je mjesto gdje pored opreme za  lutke, imate i frizerski salon za lutke, a nudi vam se i zdravstveno osiguranje za njih. Gužva . A nama ništa nije jasno. « Možda sa nama nešto nije u redu » - kaže Šćepan.

U katedrali na 5. aveniji možete upaliti sveću za svega 2 dolara ( ne znam da li je tu uračunata napojnica koja je svuda obavezna). U katedrali ima i kutija za siromašne u svijetu. Izgleda da takvih nije mnogo jer je kutija jako mala. Na zidu reljef sa likom : Saint John Bosco. « Vidi Boška » - kaže Šćepan. «  I ovde imamo insajdere ».

Na vrhu Pete avenije, blizu Central parka – Trampov toranj. To je onaj gospodin čije TV emisije podsjećaju na borbe gladijatora i koji se iz pete trudi da pokaže svima kako je uspeo. Za to mu služe tone mermera, mesinga i bataljon livrejisanih vratara. (Ne bih se sa tim Trampom trampila).

Medju mnoštvom najrazličitijih naroda, rijetko smo nailazili na Indijance. Znala sam da ih sigurno mogu naći u Muzeju američkih Indijanaca  u Battery parku, ali tamo nisam otišla. Novo demokratsko društvo im je ostavilo dosta mjesta u cirkusima i muzejima gdje mogu pokazati svoje osobenosti. Nismo željeli gledati poniženje jednog ponosnog naroda. Za to se ne ide u Ameriku. Taj cirkus imamo i van nje. A i vaspitani smo drugačije, pa nam je teško razumjeti kauboje koji dolaze u goste i uzimaju sve što domaćin ima : ponos i zemlju predaka. Doduše, ne dolaze praznih ruku : donose pune ruke demokratije.

Nismo smjeli otići iz Njujorka a da ne posjetimo čuveni Wall Street - centar moći novog svjetskog poretka. Zgrada Njujorške berze, Federal Hall National Memorial (mjesto gdje je prvi predsjednik države, Džordž Vašington, položio zakletvu, Zgrada Svjetskog finansijskog centra na masivnim crnim stubovima. ( Zar ta moć mora uvijek biti vezana za «crno»?). I mada su srušeni objekti Generalštaba u Beogradu mjesto gdje se stranci obavezno slikaju, nije nam palo na pamet da se fotografišemo kod srušenih kula- blizanaca. Za slikanje ima i ljepših mjesta u Njujorku.

Posjetili smo i Coney Island sa dugim plažama Atlantika, na jugu Brooklyn-a. Stagnacija velikog grada ovdje se najbolje vidi. Atrakcije po kojima je ovaj zabavni park u prošlom vijeku bio poznat, izgubile su sjaj i nisu vrijedne puta u Njujork. Sve to možete naći na našim seoskim vašarima. Ali ako ste već žrtvovali sat vremena vožnje metroom od centra grada do Coney Islanda, obavezno posjetite Akvarijum.  Nećete se osjećati ništa gluplje od morža koji nebrojeno puta prolazi istu putanju.

Centralno mjesto Njujorka je naravno « Central park ». U Central parku : red operskih arija, red japanske muzike, red break dance-a. Opušteno.  Na klupama stoje pločice sa imenima donatora – ljudi koji su pomogli restauraciju parka. I bogatoj Americi je dobrodošla lična inicijativa. E, kod nas je druga moda :  ako treba dovesti koju zvijezdu, pa makar i izblijedjelu – tu smo ! Ali za vrtić, trotoar, klupu – ništa. Nemamo mi vremena da se trošimo na te sitnice.

Na ulazu u Central park – mali zoološki vrt. Zoološke vrtove redovno posjećujemo jer se nadamo da će dio novca za ulaznice otići na zaštitu divljeg svijeta. Mada, s obzirom kako rješavamo pitanje siromaštva – životinje pored nas ovakvih imaju malo šanse.

Ova reportaža ne smije proći bez i jedne riječi o glavnom razlogu našeg dolaska u Njujork -U.S. Openu.

Ovo je bio jubilarni četrdeseti i do sada najbolje posjećeni US Open.

Svakoga dana smo oko 8,00 časova stajali u red za karte i redovno uspijevali da ih kupimo. Cijena karata na dan takmičenja je od 60 dolara pa naviše. I nema švercera i preprodavaca karata.

Suveniri na US Openu su osrednji. Kažu da je ovo najveće sportsko takmičenje grada Njujorka, a sa reklamnih pakovanja se smješe teniseri koji su već okačili rekete o klin.

Opremljeni zastavama koje nam je prijatelj sa zadovoljstvom dao (ima se – može se), krenuli smo na teniske terene Flushing Meadows-a. U pauzi izmedju gemova, službeno lice nas je opomenulo da uklonimo zastave. Kaže : « Zabranjeno je isticati banere ». Za njega je zastava samo reklama, naravno ako nije američka.

U četvrtom kolu, dok je Jelena igrala, tokom drugog seta nisu radili semafori. U Japanu bi organizator za ovo izvršio « harikiri », a ovdje je to prošlo nazapaženo. S obzirom da je « harikiri » samokažnjavanje, takav postupak nije u prirodi amerikanaca.

Meč Federer – Stjepanek smo napustili iz patriotskih razloga : na drugom terenu se igrao juniorski turnir : Filip Krajinovic protiv Jeremija Jankinsa. Naš je bio i ljepši i bolji. Stigao je do polufinala juniorskog turnira baš kao i zvijezda našeg tenisa : Novak Djoković. Imali smo sreće da nas neki uragan ženskog imena nije omeo da gledamo žensko finale : Jelena je bila dobra, ali ne dovoljno da pobijedi Serenu Williams, koja je bila u vrhunskoj formi.  
Sve u svemu dva polufinala i jedno finale – vrijedno je 12- časovnog letenja avionom.

Za nešto manje od dvije nedjelje  stigli smo da pogledamo i dva mjuzikla na Broadway-u, i da odemo do prirodnjackog muzeja da vidimo od cega su amerikanci nastali, a Metropolitan, MoMA i Guggenheimov muzej su stali u jedan dan . "Deset dana nam ovi muzeji ništa nisu trebali, a baš danas, na moj rodjendan, morali smo sve da ih vidimo" - žalio se Šćepan, ali mu to ništa nije pomoglo da izbjegne penjanje na Empire  State Building.
 
Upoznali smo i neke fine Amerikance. Jedan par koji se upravo vratio sa puta po Kambodži i Vijetnamu i koji se ne mogu čudom načuditi da su Vijetnamci prema njima bili ljubazni. Čak su stekli utisak da ih Vijetnamci vole. "Pa i meni ste simpaticni, ali  primjećujem da vam grad malo stagnira, tj. kao da propada, vidi se da ne ulažete u infrastrukturu, ali to je verovatno zato što imate važnija posla u Iraku".
 
Druga amerikanka u Central parku, na pitanje odakle smo, rekla je: "Iz Crne Gore? Čula sam da je u Crnu Goru dobro investirati". Čista petica iz geografije, ali o ocjeni iz ekonomije trebalo bi razmisliti.
 
Dejan Bodiroga je bio najljepši čovjek koga smo sreli, a Lenonova Joka najpoznatija osoba sa kojom smo se sudarili.
 
Sve u svemu: bilo je lijepo. Ne znam kada ćemo slijedeći put opet do Njujorka. A ko zna: mozda ce Amerika prije kod nas nego mi ponovo do nje. A posebno ako se pokaže tačnom ona stara partizanska:  «Amerika i Engleska biće zemlja proleterska ».


Piše: Valentina Šćekić

DUGO PUTOVANJE U JEVROPU


Déjà vu ili „Već vidjeno“.

Opet smo krenuli na put a da nasmo baš ni bili sigurni koja nam je krajnja destinacija. Mislili smo da idemo u Monpelje a u stvari smo imali posla u mjestu po imenu La Grande Motte. Uostalom – toliko ima tih mjesta. Ko će ih sve popamtiti.

Nama je ionako svako putovanje kao hodočašće. Potreba da se zaustavi vrijeme. Što bi rekao Šobić: „Ja idem tamo, ali da se vratim. Samo da  prevarim godine...“

Krenuli smo iz Podgorice, pa zaljubljeni u svoje more i svoje gore, zaustavili se u Herceg Novom da prije nego što napustimo zemlju, udahnemo još jedno bokeško jutrenje.

A onda dalje preko „lijepe njihove“, sve uz Jadransku obalu, pored „našeg“ odmarališta u Platu u kome sam provodila ljetnje raspuste pa preko Makarske u kojoj sam ljetovala preko ferijalnog saveza  i preko drugih važnih mjesta iz mog prethodnog života. Iz „lijepe njihove“ nastavili smo evropskim, doduše kratkim putem kroz „deželu“. Kancone na radio frekvenciji su jedine najavile ulazak u Italiju.

Venecija se spremala za večernji provod kada smo ostavili kopno i mostićima i lavirintom uskih ulica krenuli do nikome poznate adrese hotela Centaur. Kad smo ga napokon pronašli, uplašeni ogromnim lusterom od murano stakla koji je preteći visio iznad naših glava požurili smo da što prije izadjemo iz sobe i veče provedemo u odličnom džez klubu.   

Sledeće martovsko jutro smo dočekali na trgu Svetog Marka, medju golubovima, gondolijerima i uličnim prodavcima.

Na jednom od gradskih trgova okliznuli smo se na fiziološke ostatke nekog domaćeg ljubimca.
O, to je dobar znak! A znake treba pratiti – rekosmo i nastavismo putovanje.
Ali, ni znaci više nisu što su nekad bili.
 
I dok smo se mislili da li da svratimo u Veronu ili da idemo u Milano, naš Škodilak je odlučio da se zaustavi kod Desenzana. Tu je zastao – i ostao. Radosti našoj nije bilo kraja kad smo vidjeli da su nam se kola pokvarila blizu pumpe i auto servisa. Eto, izdao nas je automobil, danas po mnogima smatran najboljim čovjekovim prijateljem i još jednom se pokazalo da smo u pravu mi koji još uvijek više vjerujemo u životinje nego u dostignuća savremene tehnike.

Desenzano je mali italijanski gradić koji je tog nedjeljnog jutra bio pun turista. Na gradskoj pijaci organizovan je sajam antikviteta. Što smo stariji ove manifestacije su nam sve bliže. Cijene se ne mogu uporediti sa cijenama antikviteta koje vojvodjanske gospodje izvlače iz starih ormara i prodaju nakupcima po simboličnoj cijeni. Ovdje u Desenzanu svaki komad, pa makar bio od srebra i drveta – zlata je vrijedan.

Grad je smješten na jezeru sa uredjenim, dugim šetalištem. I svaki detalj je maksimalno uklopljen u prirodni ambijent. Ivičnjaci šetališta su od neobradjenog kamena. Nema betona i takozvanih „mugića“. Crna Gora je sva krševita, kamena koliko hoćemo, a nikome od urbanista nije na pamet pala slična ideja.  Možda bi trebalo još više da putuju, naravno o trošku države, ne bi li vidjeli ovakva jeftina a originalna rješenja. ( Možda su za nas suviše jeftina, pa nam zato ne odgovaraju). U Desenzanu, pored zanimljivih kamenih ulica, dugog šetališta, neočekivano raskošnih pasaža i mnoštva barova, najviše su nam se dopali ljudi. Nekako se podrazumijeva da smo mi najljepši i najviši ( po tome biramo i naše vodje), i zato su nas svojom opuštenoću i otmenošću prijatno iznenadili stanovnici ovog italijanskog gradića koga nismo tražili, a koji nas je sam našao.
Zanemarili smo situaciju koja nas je ovdje dovela i kišu koja je lagano padala i uživali smo u gradu i njegovim stanovnicima.

Sjetila sam se Egziperija i njegovog „Malog princa“. I mi smo, kao i on, čekali da se popravi motor pa da nastavimo put. U stvari – nismo dugo čekali. Kao nekada kada je crveni pasoš otvarao sva vrata bez granica, uzeli smo samo najpotrebnije i krenuli u avanturu – da vidimo kako funkcioniše transport u Evropskoj Uniji. A i bojali smo se da se Mali princ neće pojaviti.

Kad nešto razmislim, raznih nezgoda sa transportom je bilo i ranije. Sećam se da sam u Frankfurtu čekala da poprave avion, pa sam morala da ga pred poletanje napustim i da se kasnije u isti opet vratim. A u Moskvi smo zbog vanredne situacije na aerodromu sletjeli na pistu i ostali deset sati zatvoreni u avionu, sve dok „baćuška“ nije rekao da možemo izaći. A da ne spominjem naše vozove i onda kad je na pruzi Beograd – Bar vjetar pokidao neke kablove i čitavu noć smo proveli u vagon restoranu. Čist Felini. Neki su vadili i kamere da bi zabilježili trenutak. Kad je Nebojša pitao mašinovodju: „ Da li se ovo često dešava?“ „A odakle si ti“ – odgovori mu on pitanjem. „Iz Podgorice“. „A ja mislio da si iz Pariza pa ti je neobično“.

A i čega bi se čovjek sjećao ako bi sve išlo po planu? A nepredvidjene okolnosti su uvijek moguće. Zato, dragi moji: ako se bojite da će vam se nešto na putu desiti – ne izlazite iz kuće. Tu ćete biti sigurni, a život će i ovako i onako (pored vas ili sa vama u njemu) proći.

I tako, Škodilak smo povjerili Super Mariu, vlasniku lokalnog autoservisa i nastavili put onako kao da nam je 20 godina -  prvim prevoznim sredstvom koje bi naišlo i do zadnje stanice. Vozom smo išli najpre do Milana, pa nastavili dalje prema Azurnoj obali.

U Loanu na Azurnoj obali, na jednoj od zgrada neko je instalirao veliko zvono. Možda je to jedan od načina da se zaštite ravni krovovi. Duž čitave Azurne obale gradjeni su soliteri na obali mora. Kao da su to vidjeli od naše „Metropole turizma“.

Voz je išao do Nice, bisera Mediterana, smještenog u srcu Azurne obale, medju Alpima, Provansom, Korzikom i Italijom. Srce Nice je u Starom gradu prepunom baroknih palata, živopisnih fasada i uskih ulica. Beskrajno dugo šetalište Promenade des Anglais na kome svako gleda svoja posla: ili se sunča na martovskom zubatom suncu, ili doručkuje na klupi, vozi rolere ili bicikl... Svi na svoj način uživaju.

Možda neko misli da je duša grada u kafićima, kao kod nas u Hercegovačkoj ulici, i možda je u pravu. A možda će neko reći da je duša grada – hram znanja, tj. biblioteka. U centru Nice, na trgu Place de Garibaldi nalazi se velika nacionalna biblioteka Louis Nucera. U ulaznom holu je velika drvena figura čovjeka sa knjigom umjesto glave. Na istom trgu smješteni su Biblioteka, Nacionalni teatar i Muzej savremene umjetnosti. Duša grada. Slično kao i kod nas: na trgu u centru grada  u blizini izmještene biblioteke - ugostiteljski objekat, pored njega Narodno pozorište i u Skupština grada. Doduše nema mjesta za slikare i njihov muzej, ali nema ni potrebe – i onako su političari najbolja slika naše stvarnosti.
Pored Muzeja savremene umjetnosti u Nici stoji skulptura Dalibora Stošića iz 1995.g. Ne znam ko je autor, ali nije ni čudo. To su ona vremena kad smo prestali medju sobom da se poznajemo.

Posjetila sam i Rusku pravoslavnu crkvu – Sabor svetog Nikolaja u Nici podignutu 1912. godine. Hram se smatra jednim od najljepših ruskih pravoslavnih hramova van granica Rusije i ukazom Svetog Sinoda prvi je od hramova van granica Rusije proglašen Saborom. Unutrašnjost hrama je oslikao italijanski umjetnik Deziniori i vidi se razlika izmedju crteža na zidu i prelijepih ikona kojima Hram obiluje. Ikone je slikala ruska duša a crteže na zidu ruka umjetnika.

Kad sam izašla iz hrama, začule su se sirene, jake, snažne i duge koje su me podsjetile na „Milosrdnog andjela“. Odmah zatim su odjeknuli topovski plotuni. (Nije im valjda toliko dosadno pa su počeli sami sebe da bombarduju?). Ali ne. Objašnjenje mi je dala jedna prolaznica: „Svakoga dana topovski plotuni označavaju podne. Običaj je nastao u 19. vijeku kada je jedan Škotlandjanin platio da se na tvrdjavi grada postave topovi. Legenda kaže da ih je koristio kako bi svoju ženu podsjetio da je vrijeme da mu spremi ručak. Gradska uprava je 1875. godine ovaj običaj i ukazom ozvaničila da bi se simbolično podsjetili stanovnici Nice da sve svoje obaveze završavaju na vrijeme. U svakom slučaju, običaj je koristan. Mene je podsjetio da nisam doručkovala i da treba da svratim do nekog kafea.

Na pločniku stare Nice smještena je jedna od najljepših otvorenih pijaca Francuske. Voće, povrće, cvijeće.... na svakom koraku osjeća se puls mediteranskog načina života. Nekada, dok sam počinjala (ali ne i nastavila) svoju novinarsku karijeru, za novinare početnike je bila rezervisana rubrika „Pijačni barometar“. Sada ćete, dragi čitaoci, imati priliku da saznate koliko šta košta na gradskoj pijaci u Nici: jagode (500 grama) 5 €, krompir 1,20 €, mladi krompir 12 €, začini (100 grama) 8 €, sušeno tropsko voće (100 grama) 2,5 € ...  Svakako ne mislim da ćete ići u Nicu po krompir i luk, ali ove informacije mogu biti korisne ukoliko tekst bude čitao neki urednik informativnog programa pa se zamisli nad besmislom obilja beskorisnih informacija kojima nas svakodnevno zatrpavaju elektornski i štampani mediji.

Za vrijeme naše šetnje Azurnom obalom reprezentacija Crne Gore u tenisu je igrala meč u Dejvis kupu sa Monakom. To naravno nismo htjeli propustiti.  

U Monako smo otišli kao da idemo kući. Još nam u sjećanju zvoni predizborno obećanje: Crna Gora ko Monako. (Al onako...).

Reprezentacija Crne Gore došla je u svom najjačem sastavu: Danilović, Tošić, Kontić, Begović, Čelebić, Asanović, Slavuljica. Raspoloženje igrača je bilo na nivou, što samo po sebi nije bilo dovoljno za pozitivan rezultat. Početak turnira su obilježili manji organizacioni problemi. Organizator nije mogao pronaći himnu Crne Gore. Mislio je da se još uvijek dižemo na „Hej Sloveni“. ( Ja bih se i digla da su je pustili). A kad su shvatili da ta himna više nije moderna, počeli su turnir bez himne. Po principu: kad nema naše – nema ni njihove. Propust sa himnom je naravno greška organizatora, domaćina Monaka, što ne znači da ubuduće u našim sportskim savezima ne treba da postoji organizator putovanja, koji će igrače snabdjeti svime što je potrebno: zastavama, snimkom himne, kompletima opreme, simboličnim poklonima koje ovom prilikom igrači razmjenjuju, svečanim odjelima sa grbom države iz koje dolaze... itd. Na ovakvim susretima se promoviše zemlja i ništa ne treba prepustiti slučaju.

Činilo se da je teren na kome se igralo bio je malo kraći nego što je igračima potrebno. Na to se žalio i najbolji igrač Monaka. Da se kod nas u takvim uslovima meč igrao svi bi rekli da to samo kod nas može da se desi. Ali eto, i u prebogatom Monaku nije sve kako bi moglo biti.Uostalom kod nas se propusti u tenisu teško mogu i desiti jer su skoro svi gradski teniski tereni srušeni. Ali na njihovom mjestu će se sigurno podići nešto mnogo ljepše i korisnije. Samo ne znamo šta i kada. Pa zar nas nije sve posjetila SEKA (svjetska ekonomska kriza) koja je sjajan izgovor za sve predvidjene i bojim se nikad ne realizovane radove.

Pored navijačkih obaveza uspjeli smo da u Monaku posjetimo i Muzej okeanografije i rezidenciju Grimaldijevih. Htjeli smo da princu Albertu odnesemo bocu vina, onog Darkovog iz Martinića, ali smo to ostavili za drugi put. Uostalom, eto Darku razloga da sam ponovo ode do Azurne obale.

Naravno, ni kazina u Monte Carlu nismo zaobišli. Iznenadilo nas je što „dress code“ nije obavezan. Važan je samo novac. Na žalost ili na sreću, po izlasku iz kazina nismo morali da sebi postavimo pitanje „gdje se dede onoliko blago?“, jer ga nismo imali ni pri ulasku u kazino „Café de Paris“ i kazino „Monte Carlo“ - simbol male države.

Po povratku u hotel sačekala nas je poruka od Super Maria da će Škodilak svakako biti popravljena ali tek za koju nedjelju. Svakodnevna komunikacija sa Super Mariom je unaprijedila moje skromno znanje italijasnkog jezika – što je svakako dobro. Dobro je i to što smo zbog promjene planova posjetili i Milano, prijestonicu italijanske mode. Jedan od ljepših gradova koje smo vidjeli. Grad koji odiše „lakoćom postojanja“.  U Milanu se mora vidjeti Leonardova „Tajna večera“, Muzej nauke i tehničkih dostignuća „Leonardo da Vinči“, katedrala Duomo...   I još jedan koristan savjet: kada tražite mjesto u hotelu ne obazirite se na vidno istaknut cjenovnik. Ako na njemu piše da  noćenje sa doručkom za dvije osobe košta 170 evra,  na recepciji tražite popust i istu sobu možete dobiti i za 80 evra.  Kriza ne zaobilazi ni Italiju, pa se hotelijeri bore za svakog gosta. Čuvena robna kuća „La Rinascente“ na trgu Duomo je jedna od najvećih i najljepših u kojoj ćete sigurno uživati. Restoran na njenom poslednjem spratu sa staklenom kupolom kroz koju se vide vrhovi katedrale Duomo je mjesto koje se ne može lako zaboraviti.
 
Milano smo samo na kratko napustili. Za dvije nedjelje Super Mario se javio da kaže da je Škodilak vraćen u život i da je vrijeme da se po njega vratimo. Naravno, rekao nam je i cijenu koju smo se potrudili da što prije zaboravimo. Po principu „ pamtim samo srećne dane“...

Povratkom u Dezensano preko Milana stvorena je mogućnost da se posjeti čuvena milanska Skala – poslastica za sve poklonike umjetnosti. I pored činjenice da je posjeta milanskoj Skali bila apsolutno neplanirana (kao uostalom i sve na ovom putu), i pored toga što nije bio u smokingu, Nebojša je bio bolje obučen nego mnogi na sceni dok je gledao kultnu predstavu „Alcina“ koja obiluje scenama sa likovima u kostimima Adama i Eve.  Neočekivano slobodan komad, kakve ne očekujemo vidjeti u kućama poput milanske Skale stavio je pravu tačku na ovo dugo, dugo putovanje, koje nije trajalo više od 10 kalendarskih dana.   

To vrijeme je nekome možda i brzo prošlo, ali nama....

Dok smo se vraćali kući, odjednom sam se s razumijevanjem sjetila jednog prestolonaslijednika koji je na aerodromu počeo ljubiti svoju zemlju na koju je u poodmakloj životnoj dobi, prvi put stupio.

I stvarno, čemu služe putovanja, ako se toliko radujemo povratku? Dok nekud ne odemo, uvijek nam se čini da „ona obala druga mnogo ljepše se plavi“. To znaju i mnogi koji su tokom devedesetih (mračnih i nesretnih) lutali svijetom. Mnogi od njih imaju adrese na Kipru, Moskvi, Londonu, ali stalno ih srećem dok šetam našim malim podgoričkim ulicama.
Eto, baš zato i služe putovanja: Da dublje dišemo, da dalje vidimo i da se opet kući vratimo.


Piše: Valentina Šćekić